preskoči na sadržaj

Osnovna škola Oroslavje

Login
Tražilica
Kalendar
« Listopad 2022 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
26 27 28 29 30 1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31 1 2 3 4 5 6
Prikazani događaji

Povijest

Povijest Osnovne škole Oroslavje Najvažniji izvori koji nam svjedoče o povijesnom razvoju osnovnog školstva, pa i općenito školstva u Oroslavju vezan je za vođenje školskih spomenica. U našoj školi brojni su upravitelji, kasnije ravnatelji, u ovih 155 godina vodili pet školskih spomenica, a počelo se i s popunjvanjem šeste. Pri vođenju spomenica neki od njih su bili vrlo detaljni i nastojali su što bliže predočiti trenutno stanje u školi, dok su drugi skromnim i povremeno vrlo konciznim zabilježbama samo ispunjavali svoju obvezu vođenja školske spomenice. Naravno, bilo je i onih koji za svog mandata, nažalost, u spomenicu škole ništa nisu upisali. Prva od njih, najstarija, najvrednija i možda najinteresantnija, zapisana je pod nazivom Spomenica za nižu pučku školu u Oroslavju, obuhvaćala je razdoblje od 1862.-1944.g. Spomenicu su vodili brojni školski upravitelji i to redom Janko Hanžek, Stanko Ožanić, Vatroslav Bohorčić, Josip Hochmayer, Anton Blašković, Rudolf Borovčak, Stanislav Magdić, Ivo Stuparić, Vučak Andrija, Mirjana Milanović i Ivan Žabčić. Naslovne strane Školskih spomenica Osnovne škole u Oroslavju Prije početka organiziranog školovanja djece u samom mjestu Oroslavju pojedina oroslavska djeca koja su bila sposobna za školu,a mogla su si je priuštiti odlazila su u Donju Stubicu gdje je postojala pučka škola već od 1845.g. Ovako je zabilježen početak razvoja školstva u Oroslavju. „Novoustrojena filijalna učionica u Oroslavju bijaše dne 15.siečnja 1862. sa svečanom službom božjom i sa sazivom Duha svetoga po velečastnom gospodinu župniku Ivanu Kralju, u prisutnosti pogl. g. kotarskog sudca Miroslava Andrašija, gosp. advokata Mirka Šandora, mjestnog učitelja Franje Korbara i velikom broju roditeljah odnosno seoskih starešinah otvorena.“ Prvi mjesni učitelj zvao se Franjo Korbar i službovao je u Oroslavju u razdoblju 1862.-1887.g. Te prve, 1862.g. bijaše pohađalo školu 43 dječaka i 28 djevojaka, ukupno 71 učenik. Prva školska prostorija nalazila se u stanu koji „… bijaše crkvena krčma na oviješnjem crkvenom vrtiću za crkvicom.“ Učiteljev rad u prvoj školskoj prostoriji nije dugo potrajao, jer je vatra uništila učionicu te je postojala potreba što prije pronaći novi prostor i nastaviti s podučavanjem, što je i učinjeno zahvaljujući dobroti grofice Marije Vojkffy. Tako se podučavanje učenika nastavilo u zgradi znanoj kao „Kraljević Marko“. Posebno je važna bila posjeta Ivana Kukuljevića Sakcinskog čiji su posjet iskoristili oroslavski župnik i mjesni učitelj F. Korbar kako bi ukazali na nedostatak školske prostorije i potrebu da se što prije izgradi prva prava škola za ovdašnje učenike. Napori učitelja, crkvene vlasti i županijskih i općinskih dužnosnika da se sagradi nova škola bili su ubrzo nagrađeni, naime, prošla su samo tri i pol mjeseca od kako je školu posjetio I.Kukuljević Sakcinski, a već se počinje graditi prva školska zgrada. „Na dne 23.kolovoza 1865. položen bi prvi temeljni kamen za ovu učionu u Oroslavju. Od početka ove škole pa do god. 1875. imala je škola samo tri razreda za oboji spol, a učilo se je: vjeronauk, čitanje i pamitisanje po čitanki i računstvo. Obuka je ovdje poludnevna.“ Škola je bila obospolna sa jednom učiteljskom silom. Osim školske zgrade prostor oko škole sačinjavao školski vrt i dvorište. Spomenica nadalje opisuje i probleme na koje nailazi učitelj Franjo Korbar, a koji su vezani uz preveliki broj učenika, nemogućnost upisa većeg broja djece, jer je dva puta više sposobnjaka nego upisane školske djece te nedostatak prostorija za nastavu pošto je samo jedna učionica. U arhivu škole pronađeni su brojni stari dokumenti izuzetne važnosti i vrijednosti, kao npr. Izvješća za prvi i drugi polugodišnji ispit učenika po razredima. Stranice najstarijeg sačuvanog ispitnog izvješća iz 1863.g. U rubrici „Ćudoredno vladanje“ zapisane su ove opisne ocjene:„Pohvalno“ ili„Odlično“. „Sposobnosti“ su opisane kao „Dobre“, „Vrle“ ili „Nepotpune“. Predmeti koji su se učili u I. razredu bili su „Prvi temelji nauka vjere“, „Hrvatski jezik“ –„Početci čitanja“ i „Vježbanje pameti“, zatim „Početni temelji računanja“ i „Početni temelji pisanja“, a predmeti koji su se učili u II. i III. razredu: „Nauk vjere“, „Hrvatski jezik“-„Čitanje“, „Slovnica“, „Pravopis“, „Ljepopis“, zatim „Vježbanje pameti“ i „Usmeni i pismeni izrazi“. Opći red tj. opći uspjeh izražen je kao „vrlo dobar“, „veoma dobar“, „izverstan“ i „odličan“, a u rubriku „Opaska“ upisivao je učitelj za pojedine učenike da je „Zaslužio nagradu“ . Iz priložene tablice može se primijetiti da je umjesto današnjih 5 ocjena postojao veći broj ocjena od kojih su se i neke „stupnjevale“ u više razina. Učitelj Janko Hanžek službovao je u oroslavskoj školi 3 i pol godine, od rujna 1887. do ožujka Primjetan je mnogo manji broj upisnih djevojčica od dječaka, kao i smanjenje broja učenika, većinom djevojčica, koji pohađaju 3. i 4. razred što navodi na zaključak kako su u školu više slani dječaci od djevojčica, u školu su išli najviše radi toga kako bi naučili osnove čitanja, pisanja i računanja te im očito roditelji nisu mogli omogućiti daljnje školovanje, pa čak i uz činjenicu da 3. i 4. razred pučke škole mogu pohađati u svom mjestu. Uzroke tome možemo naći što zbog nedostataka financija, a što zbog potrebe da im djeca pomažu u obavljanju poljoprivrednih poslova. Kako bi se spriječilo da upisana djeca izostaju iz škole protiv roditelja koji nisu slali svoju djecu u školu, a upisali su ih, slale su se i prijave, međutim ni uz to se nije uvijek uspjelo vratiti dijete u školu. Učitelj Janko Hanžek premješten je u Križovljane, a na njegovo mjesto iz Križovljana dolazi učitelj Stanko Ožanić. Imenovani učitelj Stanko Ožanić radio je na našoj školi od ožujka 1891. do listopada 1892.g., kratku godinu i pol. Ponovno se spominje da je školska zgrada stara jer je sagrađena 1865.g. i nedovoljna za rad s brojnim učenicima s obzirom da je samo jedna učionica. U šk. godinu 1892./1893. upisano je 245 učenika, od toga najviše u 1.r., njih 92-oje, pa učitelj Ožanić traži da se nadozida stara škola, ali odbornici su to odbili i pristali su samo na popravak škole koji je bio znatno jeftiniji. Rad učitelja S. Ožanića završava molbom za premještaj iz Oroslavja, koja mu je prihvaćena 16.listopada 1892.g., a na njegovo mjesto dolazi Vatroslav Bohorčić. Biti će to za oroslavske učenike vrlo teška školska godina jer će se tijekom nje promijeniti čak 3 učitelja: S.Ožanić, V. Bohorčić i Josip Hochmayer. Ni učitelj Vatroslav Bohorčić se nije dugo zadržao u oroslavskoj školi jer već tijekom školske godine 1892./3.u travnju dolazi do novog premještanja i zamjene učitelja. Učitelj Josip Hochmayer je nastupio u službu 4. svibnja 1893.g. i službovao je na oroslavskoj školi do rujna 1894.g. Vrlo iznenađen stanjem zapisuje kratku rečenicu: „329 , a jedna učiteljska sila! Školska zgrada je kud i kamo premalena za toliki broj djece, te se posve jasno očituje potreba proširenja ove škole i druge učiteljske sile.“ Dakle, po prvi puta jedan je oroslavski učitelj predložio da se svakako, zbog velikog broja upisane djece, ali i onih koji nisu upisani u školu, a sposobni su je pohađati, uposli još jedan učitelj. U Spomenici je zabilježeno i poboljšanje u fondu učiteljske knjižnice te se po prvi puta spominje i stanje učeničke knjižnice, pa tako 1893./4. možemo smatrati kao godinom početka rada školske knjižnice, kao i učlanjenje školske knjižnice u tadašnja najznačajnija kulturno-prosvjetna društva Maticu hrvatsku i Društvo sv. Jeronima. Dio stranice Spomenice škole iz šk. godine 1893./4. u kojoj se spominje školska knjižnica Učitelj J. Hochmayer zabilježio je i početak ustroja nove općine u Oroslavju za 1.siječnja 1894.g. Učitelj Hochmayer proveo je popis sposobnjaka te 2. rujna 1894. započeo školsku godinu svečanom službom Božjom i zazivom Duha sv., a onda otišao na novo učiteljsko mjesto u Jamnicu. Imenovan je novi učitelj Antun Blašković. On će ovdje službovati dugih četrnaest godina te će za njegova učiteljevanja morati voditi borbu oko poboljšanja uvjeta rada u školi, izgradnje škole, upošljavanja drugog učitelja, u čemu će konačno na svoju veliku radost i uspjeti 1907.g. Brigu će mu stalno zadavati organizacije nastave za brojnu upisanu djecu kao i otpor općinara i slabi dolazak školskih nadzornika na ljetne ispite te će često biti razočaran i zabrinut za dobrobit škole i učenika. Sve ove brige dovesti će na kraju i do obolijevanja učitelja zbog, kako je to u spomenici zapisano, „preopterećenosti“. Koliko je bio težak rad učitelja Blaškovića sa brojnom školskom djecom u skučenoj školskoj prostoriji govori i ovakva organizacija nastave: „1899. obuka je u ovoj školi obće poludnevna. Radi prevelikoga broja školskih polaznika u I. i II. razredu bilo je ove godine nešto preinačen polazak škole. Prije podne polazio je kako uvijek III. i IV. razred. Ponedjeljkom, srijedom i petkom polazio je I. razred, a utorkom, četvrtkom i petkom II. razred poslijepodne školu.“1 Učitelj A. Blašković u šk. god. 1898./1899. ponovno traži da se dozida još jedna školska soba, pošto je školskih sposobnjaka ogroman broj, njih 400, a broj polazeće djece u školi 202. Stanje se malo popravlja kada je u školskoj godini 1903./1904. otvorena pučka škola u Krušljevom Selu o čemu je zapisano ovako: „Dne 15.studenoga 1904. otvorena je novoustrojena škola u Krušljevom Selu, te su djeca iz toga sela prešla iz ove u školu u svom selu. Prva učiteljica na novo stvorenoj školi postavljena je namjestnom učiteljicom učiteljska kandidatkinja Ivka Golubović.“ Novi problemi između učitelja i oroslavske općine nastaju kada početkom kolovozu 1905.g. općinari oduzimaju učitelju dio zemljišta za izgradnju općinske zgrade koja je napravljena tik uz školsku zgradu. Ipak, najveći uspjeh postignut je kada je konačno, nakon skoro 45 godina traženja, u listopadu 1907.g., napokon zaposlen drugi učitelj tj.„druga učiteljska sila“, učiteljica Zlata Todorović, koja je prvo radila na školi kao zamjena za bolovanje učitelja Blaškovića, a zatim je u listopadu 1907.g. uposlena kao drugi učitelj. Tako je tako oroslavska škola proširena iz „jednorazredne“ u „dvorazrednu“. No promjenama nikad kraja, jer ni novi upravitelj, Dragutin Beer, nije dugo ostao, a nažalost nije vodio ni Spomenicu škole, jer je Odredbom kraljevske hrvatsko, slavonsko, dalmatinske vlade od 25.srpnja 1909.g., nakon samo 11 mjeseci rada, premješten u nižu pučku školu u Bregovom Razdolju. Nakon njega u Oroslavje dolazi učitelj Rudolf Borovčak. Dolazeći na mjesto učitelja u Oroslavju učitelj Rudolf Borovčak nije bio ni svjestan kakva ga burna vremena čekaju i što je sve pred njim. Prva stvar s kojom se suočava bila je nastavak borbe za izgradnju nove škole, s obzirom da su prilike u prvim godinama njegova rada dosta teške jer do novogradnje nije došlo. Prva prava prilika za moguću izgradnju nove školske zgrade ukazala se Oroslavčanima 1912.g.promjenom na banskoj poziciji i dolaskom Slavka pl. Cuvaja za hrvatskog bana, a ubrzo i kraljevskog povjerenika. Oroslavčani su izabrali svoja tri uvažena predstavnika koji su došli pred Slavka pl. Cuvaja u Zagreb, kako bi od njega izmolili pomoć u izgradnji škole, u čemu su na kraju i uspjeli. Ubrzo nakon posjeta bana Oroslavju, započelo se sa gradnjom nove škole. Gradnja je trajala od sredine mjeseca srpnja do sredine studenog 1913.g.,dakle u nekih je četiri mjeseca brzinski izgrađena nova školska zgrada koja će imati samo dvije školske učionice. To će se vrlo brzo pokazati kao nedostatan prostor za podučavanje sve većeg broja učenika i pismohranu. Građena je dijelom sredstava kraljevske zemaljske vlade, 20 000 kruna koje je dao ban Cuvaj, te je ostalo do ukupnog troška od 31 500 kr , pretpostavljamo, doplatila općina Oroslavje. „Sa gradnjom nove školske zgrade počelo se u polovici mjeseca srpnja 1913., te je bila dovršena u polovici studena iste godine. Nova školske zgrada sagrađena je na zemljištu, što ga je uživao učitelj, bez da je dana kakova odšteta. Ista je udaljena od ceste 27 m, a na zemljištu ispred nje, gđe je bio cjepiljnjak načinjen je mali perivoj. Sama zgrada ima dvije školske sobe, pismohranu, te podrum koji je dosada neuporabiv, jer u njemu ima vode do 80 cm visoko. Stara školska zgrada preuređena je za učiteljske stanove. Iz školske sobe načinjen je jedan stan sa dvije sobe, kuhinje i smočnice. Ispod tog stana je podrum, koji je prije bio. Iz hodnika kojim se dolazilo u školu i učitelj. stan sa ceste, te od hodnika kojim se odlazilo na tavan načinjena je soba, a ulaz je naređen s dvorišne strane. Od prijašnjeg uč. stana gdje je uč. imao 3 sobe uzeta je ona do kuhinje za stražarnicu, a druga najveća pripojena je k stanu opć. blagajnika, jer je općina imala stan samo s jednom sobom, pa je kod preuređenja cijela zgrada dignuta za 32 cm, tako da je došla u ravninu s opć. zgradom, a pritom snižen je krov. Sav trošak nove školske zgrade te preuređenja stare zgrade, kao i gospodarskih zgrada iznosi 31 500 kr.“ Učitelj Rudolf Borovčak je ubrzo mobiliziran u austro-ugarsku vojsku i upućen na istočno bojište u Rusiju, a na školi su radile zamjenske učiteljice za mobiliziranog ravnajućeg učitelja Rudolfa Borovčaka. U međuvremenu završio je 1. svjetski rat, Austro- Ugarska Monarhija je poražena i ubrzo se raspada kao država, a Hrvatska ulazi u novu državnu zajednicu Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca. Upravitelj učitelj R. Borovčak će još 7 godina boraviti u oroslavskoj školi kao učitelj i upravitelj škole. Za to vrijeme će oroslavska škola biti proširena iz „dvorazredne“ u „trorazrednu“, 1919.g., a kao treća učiteljica biti će uposlena po molbi učitelja Borovčaka Vera Plašćar, njegova zamjena dok je bio na bojištu. U prvim godinama nove vlasti dolaziti će češćih izmjena treće učiteljice, broj upisanih i opetovanih učenika će stalno rasti, pa će se morati reorganizirati nastava, čak radi lakše organizacije nastave i podijeliti nastavu prema spolu. U Spomenici za školsku godinu 1922./1923. zapisana i zabilješka o našem mještaninu iz Krušljevog Sela Josipu Mikulcu (Krušljevo Selo, 1878 - Genova, 1933) u stranim novinama često zvanim „Globetrotter“, poznatom po svom dugogodišnjem pješačenju svijetom. Slavni je putnik 11. lipnja 1926.g. posjetio našu školu, koju je nekoć i sam pohađao. U Spomenici za šk. godinu 1924./1925. zabilježene su vrlo važne stvari vezane uz dolazak bogatog i vrlo uspješnog zagrebačkog industrijalca Milana Prpića u Oroslavje, njegovoj kupnji oroslavskih dvoraca (dvorca Oroslavja Gornjeg,1920.g.i dvorca Oroslavja Donjeg, svibanj 1925.g.), pokretanju tekstilne industrije „osnovavši dioničko društvo sa Poljacima iz Lodza“ i tekstilne škole u Oroslavju, kao i modernizaciji Oroslavja dovođenjem električne energije. Njegovim djelovanjem, obilnom pomoći i donacijama kasnije će se sagraditi i nova škola te učiteljski stanovi, a Milan Prpić će postati jedan od najvažnijih donatora siromašne oroslavske školske djece preuzevši brigu za siromašnu djecu koju su do tada donirali oroslavski plemići i posjednici dvoraca Jedna od važnih organizacija osnovanih u školi 1926.g. bio je i „Pomladak Crvenog križa“ o čemu je Spomenica škole zabilježila ovo: „Dne 8. veljače 1926. osnovano je po školskoj djeci društvo „Podmlatka Crvenog krsta“ te je tog dana u društvo upisano 132 učenika.“ Na kraju rada učitelja Borovčaka u Oroslavju, u školskoj godini 1926./1927., nastupaju važne promjene jer je na učiteljev zahtjev u našoj školi uposlena je još jedna – četvrta učiteljica te je škola postala „četverorazredna“. Ujedno je došlo i do promjene upravitelja škole, iako nisu niti jednom riječi objašnjeni razlozi promjene nego je samo novi ravnajući učitelj Stanislav Magdić zapisao: „Na 27. listopada 1926. imenovan je na ovoj školi Stanislav Magdić za privremenog učitelja ravnatelja, te je postao upravitelj ove škole namjesto učitelj Rudolfa Borovčaka koji je premješten u Zagreb.“ Upravitelj Stanislav Magdić radio je u našoj školi svega 10 mjeseci ( listopad 1926.-kolovoz 1927.) kao upravitelj i učitelj, ali je bio vrlo važna osoba za razvoj kulturnog i humanitarnog rada jer intenzivno počinje djelovanje Pomlatka Crvenog križa. Po prvi puta u školi je u listopadu 1926.g. održana kino-projekcija. Novi upravitelj i učitelj škole 13. kolovoza 1927.g. postaje Ivo Stuparić i raditi će ovdje do kolovoza 1932.g. Dosadašnji pak učitelj, Stanislav Magdić, premješten je odlukom Ministarstva prosvjete u Gornju Stubicu. U školskoj godini 1928./1929. zabilježene su nove promjene učitelja. Zbog konstantno velikog broja učenika, njih oko 250 njih i nedostataka školskih prostorija od samo dvije učionice, ponovno se intenzivira pitanje dogradnje i proširenja škole ili izgradnje nove škole. O tome se raspravljalo na općinskim sastancima, ali je zbog otpora općinara, kao i uvijek do sada, sve to išlo vrlo teško i sporo. Tu će ovaj puta vrlo važnu ulogu odigrati oroslavski industrijalac Milan Prpić koji će pokloniti zemljište za gradnju, dok će dio novaca dati općina, a dio se namirio vađenjem kredita. „Veleindustrijalac Milan Prpić da će pokloniti 900 hv zemljišta za gradnju škole. U 1929.g. bi doprinosbena rasprava na kojoj se odluči gradnja nove zgrade za školu i izgradnja novih stanova za učitelje.. Gradnja je počela 1930.g. i 8.11. stavljena je pod krov. „ Nova školske zgrade (veća zgrada, danas zgrada Srednje škole) i stanova za učitelje (manja zgrada) Milan Prpić Kao što je vidljivo iz Spomenice škole, nova škola je sagrađena u nekih dva mjeseca, a imala je 6 učionica, zbornicu, sobu za upravitelj i sobu za knjižnicu, dok je izgradnja učiteljskih stanova privremeno odgođena zbog nedostatka novca. Ipak, ubrzo se odlučilo, još dok se škola gradila, kakvo će ime imati nova škola, a o tome je zabilježeno ovako: „19. listopada 1930. Školski odbor donio je jednoglasno zaključak da se ova škola nazove: „Državna škola Kraljevića Tomislava“ što je i učinjeno nakon što „2. travnja 1931. odorilo je NJ.V. Kralj da ova škola nosi naziv „Državna škola Kraljevića Tomislava“. Škola je tako dobila naziv prema drugom sinu kralja Aleksandra I. Karađorđevića, kraljeviću Tomislavu. Nedugo zatim i kralj Aleksandar je posjetio 5.lipnja 1931. Oroslavje i našu školu uz svečani doček mještana i učenika škole, ali se nije ovdje dugo zadržao. Nova školska godina 1931./1932. počela je 1. rujna u novoj školskoj zgradi, danas zgradi Srednje škole Oroslavje, dok je stara školska zgrada predana na upravu općinskom poglavarstvu. Upisana su sva školska djeca, njih 351, tako da je škola imala 7 odjeljenja. Podučavalo ih je 5 učitelja, a zatraženo je upošljavanje još dva učitelja. Upravo zbog prevelikog broja učenika koji je po razednim odjeljenima iznosio od 47 do čak 60 učenika, pristupilo se traženju da se u školu zaposle i novi učitelji, što se uskoro i dogodilo odlukom Banske uprave Savske banovine od 11. siječnja 1932.g. kada je ova škola proširena u „šestorazrednu“, a nova, „šesta“ učiteljica, bila je Pažić Marija. U međuvremenu, dok se rješavalo pitanje šestog učitelja u školi, ukazom njegovog kraljevskog veličanstva kralja Aleksandra Karađorđevića premješteni su upravitelj škole Ivo Stuparić i njegova žena iz Oroslavja u Bosanski Petrovac. Zašto se to dogodilo nije posvem jasno, jer o svemu govori samo kratka zabilježba upravitelja Ive Stuparića: „Premještaj je uslijedio na podlu demenciju opšt. bilježnika i drugova“. Za novog upravitelja i učitelja u školi postavljen je Andrija Vučak, a s njim je došla u školu i njegova žena Adela. Novi ravnatelj odmah poduzima građevinske pothvate oko nove škole: „Budući da je škola bila bez ograde to je na prijedlog upravitelja odmah zaključeno da se napravi ograda oko škole, dvorišta i vrta od betona sa željeznim stupovima i pletenom žicom. Isti posao dogotovljen je krajem maja 1933., a stajao je 25 000 dinara.“ U školskoj godini 1932./1933. po dolasku novog upravitelja Vučaka po prvi puta je nakon više godina, detaljnije upisan broj učenika, njih 496 učenika. Poslije popisanog broja učenika kojeg je još obavio stari ravnatelj Stuparić, upisana je zabilježba upravitelja Vučaka o tome da je opetovnica ukinuta, a kako nema uslova za višu narodnu školu, u Oroslavju se obuka vršila samo do četvrtog razreda osnovne škole. I nova je školska zgrada, koja je također na brzinu građena, imala je svojih velikih mana jer se već početkom rada u novoj školi javljaju problemi sa kanalizacijom koja je zagorčavala život učenicima i učiteljima. Tijekom šestogodišnjeg upravljanja učitelja Andrije Vučaka dolazilo je i do češćih promjena u nastavnom kadru škole, te su u tom razdoblju kroz školu prošli brojni učitelji. Neki od njih su se kratko zadržali, a drugi su ostali duže, a i naš upravitelj Andrija Vučak na kraju svog rada u ovoj školi, je napredovao i postavljen je za srezkog školskog nadzornika. 20. veljače 1938. ukazom je premješten upravitelj Andrija Vučak u Jastrebarsko i postavljen za srezkog školskog nadzornika, a upravu škole privremeno je predao učiteljici Milanović Mirjani. Ona je upravu vršila sve do 14.rujna 1938.g. kada je na mjesto privremenog upravitelja postavljen Žabčić Ivan. 18.12.1938.g. konačnim rješenjem Ministarstva prosvjete postavljen je za upravitelja škole Ivan Žabčić (1938.-1949.), dosadašnji privremeni upravitelj. Na mjestu upravitelja škole ostati će punih 11 godina. Biti će to vrlo teško razdoblje upravljanja školom za upravitelja Ivana Žabčića jer će u međuvremenu započeti 2. svjetski rat koji će se proširiti i na našu domovinu, a izravne posljedice rata osjetiti će i naše mjesto i škola. U vrlo burnoj 1941.g. Spomenica škole je zabilježila otvorenje oroslavske župe kao i najznačajnije događaje u ožujku i travnju 1941.g. kojim je Kraljevina Jugoslavija ušla u 2.svjetski rat i doživjela slom, a ubrzo zatim je proglašena NDH. Već 8. svibnja 1941.g. nova vlast pozvala je upravitelja Ivana Žabčića i učitelja Franju Ožanića na dvomjesečnu vojnu obuku, pa je upravu škole kratko preuzela Brajer Nada. Po završetku šk. godine 1942./1943., točnije 10.srpnja 1943., u školske prostorije uselila se njemačka vojska i njemački oružnici/policija (Gestapo) „koji je imao zadatak da bdije nad ovim krajem, jer su sve češći bili napadi na vlakove, a željeznička pruga se često minirala po diverzantskim odredima.“ Njemačka vojska zauzela je cijelu školsku zgradu sa svim nusprostorijama. Školski inventar prevezen je djelomično u zgradu „stare škole“, a djelomično spremljen na tavan. Kancelarija i školski arhiv sa knjižnicom spremljen je u privatnoj kući kod općine. Za školske prostorije određeno je da se urede dvije sobe u zgradi „stare škole“. Nova školska godina 1943./1944. odvijati će se ponovno u nepovoljnim uvjetima „stare škole“, koja se za podučavanje ne koristi od 1931.g., a nastava će se odvijati u dvjema uređenim školskim sobama. Ipak, ni podučavanje u „staroj školi“ nije dugo potrajalo jer se već 2.rujna 1943. uselila njemačka vojska i u zgradu „stare škole“. Upravitelj zajedno s učiteljima ne odustaje od podučavanja te je odlučeno da se obuka održava u prirodi i to svakog dana poslije podne, jer je ujutro rosa. S obzirom da je ubrzo postajalo sve hladnije i kišovitije, ni nastava se nije mogla odvijati vani, pa je 31. listopada 1943.g. obuka obustavljena na neko, za njih tada, neizvjesno vrijeme. Mala promjena nastala je tek 7.siječnja 1944. kada su ispražnjene prostorije u „staroj školi“ te se obuka opet mogla u njoj održavati. Druga po redu školska Spomenica naše škole počinje šk. godinom 1944./1945. U njoj je upravitelj Ivan Žabčić zapisao sve zabilježbe tek 31.kolovoza 1945.g. kada je na ovom prostoru 2.svjetski rat već završio. Ukratko, evo što je sve upravitelj zabilježilo o tim nadasve opasnim danima pred sam kraj rata: „15.VII.1944.g.- školska je godina radi ratnih prilika počela ranije nego obično te se održavala u prostorijama bivše „stare škole“ jer je školska zgrada zaposjednuta od njemačke policije.“ Upisano je bilo u redovitu školu 355 polaznika, a nastava se izvodi 3 puta tjedno za svako odjeljenje zbog pomanjkanja učionica. Sedmero nastavnika je podučavalo djecu. Dana 5., 6. i 7.svibnja 1945.g. Oroslavčani su bili „svjedoci seobe razbijene ustaško- njemačke vojske koja je odstupala u pravcu Slovenije. Bili su to dani i radosti i straha.“. Za 9.svibnja 1945.g. upravitelj Žabčić je upisao „Došao je napokon i dan pun radosti dan oslobođenja“. Ponovno je obuka u školi privremeno obustavljena jer se sada u novu školu smjestila narodno oslobodilačka vojska. Škola je ponovno započela 15.svibnja s redovitim radom i završena 15.srpnja 1945.g. „uz prigodne svečanosti“. Odmah po završetku nastave pristupilo se uređenju školske zgrade koja je nakon izlaska njemačke vojske „ostala vrlo oštećena, te je uz pomoć naroda uređena i osposobljena da će se nova školska godina moći ponovno započeti u školskoj zgradi.“ Osim ovog teksta vezanog uz šk. godinu u Spomenici škole pod istim datumom 31.8.1945. upravitelj Žabčić je ukratko opisao povijest NOB-a na tlu Oroslavja. U narodnooslobodilačkoj borbi, kako je istaknuo upravitelj Žabčić, posebno se istaklo selo Mokrice koje je dalo više žrtava. Među njima je i „Marko Čižmek, koji je uhapšen već u jesen 1941., te nakon mučenja odveden u zloglasni logor Jasenovac, odakle se više nikad nije vratio.“ Prema njemu će naša škola kasnije jedno vrijeme nositi naziv OŠ Marka Čižmeka. Nije bilo lako upravitelju Žabčiću. Tijekom njegova jedanaest godišnjeg upravljanja oroslavskom školom (1938.-1949.) izmijenile su se tri države i njihove vlasti: Kraljevina Jugoslavija, NDH, a od 1945.g. je uspostavljena socijalistička Jugoslavija, tadašnja Demokratska Federativna Jugoslavija. Bilo je potrebno mnogo snage da bi se sve to izdržalo i za to vrijeme, uz brojne probleme, nastavilo podučavati djecu. Tako je nova školska godina počela 15. rujna 1945.g. nakon obnove škole koja je, prema spomenici škole, trajala 150 dana. U školu je upisano 353 polaznika, a podučavalo ih je sedmero učitelja. Znatni pomak ostvaren je kada je 15. rujna 1946. otvorena sedmogodišnja škola, tzv. „sedmoljetka“ i od tada se naša škola naziva „Sedmogodišnja škola u Oroslavju“. U siječnju 1947. osnovana je organizacija „Pionir“ . U školi se održavaju analfabetski tečajevi, tečajevi za nepismene odrasle ljude, u kojim podučavaju učiteljice naše osnovne škole. U listopadu 1947.g. započeo je rad srednje obrazovnog tečaja koji je upisalo 33 polaznika. 30. rujnom 1949.g. razriješen je dužnosti ravnatelj I. Žapčić te je premješten na XVII. „sedmogodišnju“ školu u Zagrebu i tako završava njegovo upravljanje našom školom. Umjesto upravitelja I. Žapčića upraviteljica škole postaje Julijana Orešković, dosadašnji prosvjetni instruktor iz Našica, te je na dužnosti bila samo tijekom školske godina 1949./1950. Za U školskoj godini 1948./1949. održan je i prvi „mali maturalac“ tadašnjih učenika sedmog razreda. Maturalac je trajao od 29.svibnja do 2.lipnja 1949.g.,a naši „mali maturanti“ posjetili su prema planu putovanja Celje –Ljubljanu- Postojnu- Pulu- Rijeku i preko Zagreba se vratili u Oroslavje. vrijeme njezine uprave organizirana je štednja u svakom razredu, novac se stavljao na štednu knjižicu, a služio bi za školske ekskurzije. Tijekom šk. godine 1950./1951. upravu škole preuzela je učiteljica Mirt Mirjana, a zatim Emil Tomičić. Vidljivo je to iz Oglasne knjige, dok se ne zna pod kojim okolnostima je iz škole otišla upraviteljica Julijana Orešković. Tijekom školske godine 1950./1951. uvedena je osmogodišnja škola i od tada je naša škola nosila naziv „Osmogodišnja škola“ ili „Narodna osmogodišnja škola u Oroslavju“ što je vidljivo iz sačuvanih školskih dokumenata. U šk. godini 1951./1952. našu školu započinje voditi nastavnik – upravitelj Franjević Božidar. Dvanaestogodišnje ravnateljstvo Franjević Božidara, učitelja hrvatskog i srpskog jezika, te ruskog jezika, umnogome je obilježeno otvaranjem brojnih kulturno – umjetničkih sekcija u školi, kao i organiziranju brojnih sportskih i dr. izvannastavnih aktivnosti, tečajeva, školske zadruge. Formirana je i omladinska organizacija (1953.g.). Tijekom svog upravljanja voditi će i upornu borbu oko gradnje nove školske zgrade jer će uvjeti rada u školi biti nezadovoljavajući, te će se u svojim zapisima više puta osvrnuti i na nepovoljni položaj učitelja u društvu. Učitelji škole za šk. godinu 1951./1952. Tako je tijekom školske godine 1951./1952.g. osnovano društvo „Naša djeca“ na masovnom roditeljskom sastanku, više su puta organizirane su „usmene novine“ te je u školi počeo djelovati tamburaški sastav i pjevački zbor, a osnovana je i folklorna sekcija KUD-a „Sloboda“ . Pločica za pisanje i računanje korištene su do 1953./1954. Tijekom šk. godine 1954./1955. upravitelj Franjević spomenuo je i neke otežavajuće okolnosti koje su doprinosile slabijem i ponašanju uspjehu i ometale redovito izvođenje nastave, a bile su to: povećani broj odjeljenja, s 12 na 14, nedostatak prostorija za podučavanje, veći broj bolovanja nastavnika. Najbrojniji odjel imao je 59 učenika. Prostorni uvjeti su se nešto poboljšali, nakon što je škola dobila pomoć tvornice „Oroteks“ koji su dali na korištenje „jednu zgradu u parku do škole u kojoj su uređene 2 učionice“. Dvoranu za gimnastiku bila je u I. polugodištu 1955./1956. ustupljena od DVD-a, dok je na „zemljištu koje je korišteno od članova nastavničkog zbora za sadnju krumpira i kukuruza“, tijekom šk. godine 1955./1956. izgrađeno školsko igralište u čijoj su izgradnji sudjelovali svi viši razredi. Prvi puta se spominje pomoćno osoblje podvornice-čistačice. U školskoj godini 1956./1957. uposleno je u našoj školi 8 novih djelatnika. Neki od njih ostati će u ovoj školi do umirovljenja i dati veliki doprinos razvoju školstva u Oroslavju. Kako su stalno pristizali novi nastavnici javilo se pitanje smještaja učitelja i izgradnje novih učiteljskih stanova, jer mnogi su nastavnici javljajući se na natječaj za zaposlenje ubrzo odustajali od dolaska u Oroslavje upravo zbog neriješenih „stambenih razloga“. Zbog nedostatka kvalificiranog kadra događalo se da jedan nastavnik predaje i više različitih predmeta, pa je tako zapisao kako je u „V.a razrednik predavao sve predmete osim stranog jezika što je iziskivalo velike napore u pripremanju za nastavu.“. U šk. godinu 1959./1960. spominju se prvi puta učitelji i pomoćno tehničko osoblje u Područnoj školi Krušljevo Selo, te za učionicu u Vatrogasnom domu. I dalje je materijalno stanje školskih prostorija u kojima se odvija podučavanje bilo vrlo loše i brojni su bili problemi,nastava se odvija na 3 međusobno 100-300 m udaljena mjesta. Školska kuhinja je bila u zgradi u parku i iz nje svakodnevno donosila hrana u ostale školske zgrade. Budući je otkazana i dvorana Vatrogasnog doma, u kojoj je do tada bila nastava tjelesnog odgoja, upravitelj Franjević tražio od općine izgradnju novog školskog prostora već u 1959.g., ali nije u tome uspio, već mu je isto obećano za 1960.g. Da bi situacija bila još teža, školske godine 1959./1960. broj se razrednih odjela povećao iz 14 na 17. I opet su neki drugi interesi došli u prvi plan i izgradnja školske zgrade se opet odgađa na neizvjesno vrijeme. 1959.g. ukinule su se i mnoge manje škole te su pripojene tamo gdje ima osmoljetka tako da su na području općine Oroslavje postojale 2 takve škole; u Jakovlju, s područnim odjelom u Kraljevom Vrhu i Igrišću te u Oroslavju, s područnim odjelom u Krušljevom Selu. 16.lipnja 1962.g.održana je svečana proslava 100-godišnjice tako da je navečer održana bakljada- povorka svih učenika, svečano pionirski odjevenih kroz mjesto u 19,30 h sa zastavama i bakljama, dok je svečana priredba s uzvanicima i roditeljima održana sljedećeg dana. Na priredbi je otvorna i izložba o razvoju i radu škole, a učenici su je mogli razgledati u ponedjeljak i utorak. Tijekom školske godine 1962./1963. promijenjeno je ime školi u Osnovna škola „Marko Čižmek“ Oroslavje. Novi upravitelj Ivan Slukan imenovan je odlukom Općinske skupštine Donja Stubica za upravitelja škole s 15.listopdom 1963.g. Njegovo upravljanje školom bilo je najduže ravnateljsko upravljanje školom, ali i vrijeme u kojem će napokon biti izgrađena dugo željena nova školska zgrada koja će sve do danas biti naša osnovna škola. Školu je tada polazilo 794 učenika u 21 odjeljenju u matičnoj školi te 2 kombinirana odjeljenja u Područnoj školi Krušljevo Selo. Školska zgrada, osim 6 učionica imala je i 2 manje prostorije za upravu, zbornicu te 3 prostorije za kabinet i knjižnicu. U zgradi u parku nalazila se školska kuhinja. Odmah iza toga naznačio je najvažnije materijalne probleme u školi: školski se prostor smatra nezadovoljavajući zbog nedostataka učionica, nehigijenskih uvjeta poučavanja u dvorcu i parku, gdje je krov prokišnjavalo te nedostatka dvorane za TZK, kao i nezadovoljavajućeg vanjskog sportskog terena. Nastava predmetne nastave održavala se u dvije smjene, kao i učionicama u parku gdje su učenici za vrijeme odmora ostajali sami. Problem je zadavalo i to što se hrana iz školske kuhinje u parku nosila u dvorac i matičnu zgradu, a donosila ju je kuharica uz pomoć učenika. Fotografija Dvorca Oroslavje Donje u kojem se neko vrijeme održavala nastava Upravo zato odučio je upravitelj I. Slukan „pojačati akcije za početak izgradnje nove škole“ pa je 3. prosinca 1963.g. konačno određena nova lokacija škole. 14. lipnja 1964. na proslavi Dana škole postavljen je i kamen temeljac za novu školsku zgradu. Napreduje se u opremanje škole. Nabavljeni su episkop, radioaparat, televizor i veći broj knjiga za knjižnicu, na sve učionice postavljeni zastori, popravljen je i krov na zgradi u parku koji je prokišnjavao, dok je sredstvima škole i prilozima roditelja nabavljen je namještaj za učionicu u Područnoj školi Krušljevo Selo. Poboljšanju uvjeta rada u školi i mjestu pridružili su se i učenici dobrovoljnim akcijama uređenja parkova, teniskog i nogometnog igrališta te ceste Krušljevo Selo – Stubičke Toplice. Učenici su odlazili na kino predstave u prvo oroslavsko kino „Tekstilac“, dok su se školske priredbe odvijale u dvorani Vatrogasnog doma. Tijekom školske godine 1964./1965. škola imala ukupno 801 učenika, raspoređenih u 22 odjeljenja- 10 odjeljenja nižih razreda i 12 odjeljenja viših razreda, dok su prostorni uvjeti rada nažalost ostali isti. Ujedno je to bila godina kada je počela akcija izgradnje nove osnovne škole. Među prvim stvarima koje su izgrađene bio je i glavni odvodni kanal koji se gradio tako da je svaka radna organizacija dobila svoju dionicu koju je iskopala dobrovoljnom akcijom. U ovim dobrovoljnim akcijama sudjelovali su i nastavnici i drugi članovi kolektiva škole. Za vrijeme izgradnje škole i dalje se nastava odvijala u nepovoljnim uvjetima pa se je tako u slabo zagrijanim prostorijama dvorca Oroslavje Donje jedno vrijeme odvijala nastava u tri smjene, a ujedno su u dvorac dolazili i pacijenti jer se tamo nalazila mjesna ambulanta. U travnju 1966.g. održan je na cijelom školskom području referendum kojim je raspisan dvogodišnji samodoprinos za izgradnju škole. Škola je do kraja školske godine stavljena pod krov. Izgradnja današnje školske zgrade U školskoj godini 1965./1966. osnovan je odred izviđača u našoj školi pod nazivom „Odred Matija Gubec“. Naši izviđači su izdavali i izviđački list pod istim imenom. U školi je izdavan i prvi školski učenički časopis nazvan „Iskra“ u kojem su štampane pjesme i prozna djela naših učenika, a oslikavala ih je likovna skupina. Ivan Supek i upravitelj Ivan Slukan zajednički polažu kamen temeljac za izgradnju nove škole Tijekom šk. godine 1969./1970. škola je dobila kredit za dovršenje školske zgrade u iznosu od 150 mil. din. od republičkog Zavoda za financiranje osnovnog obrazovanja. Tim su novcima napokon mogli završiti izgradnju nove školske zgrade i preseliti se u nju, dok je dosadašnju školsku zgradu uredila Škola učenika u privredi. Svečani trenutak početka održavanja nastave u novoj školskoj zgradi bio je u srijedu, 25. veljače 1970.g. Direktor škole Ivan Slukan ponosno je zapisao u Spomenicu: „7 godina akcije, napora- borbe za novu školsku zgradu, ali trud se isplatio – u korist svih budućih generacija učenika !“ Upravitelj Ivan Slukan s učenicima na prvi dan škole u novoj školskoj zgradi i Zgrada osnovne škole prije izgradnje školske dvorane Kao jedna od blagodati nove škole isticalo se i centralno grijanje, a već u proljeće započeti će akcije oko uređenja okoliša škole: uređenje travnjaka, ravnanje terena i sadnje sadnica. Pripremanje toplog obroka u školskoj kuhinji nove osnovne škole počelo je tek 1. studenog 1970.g., punih osam mjeseci kasnije. Školi nedostaju još školska sportska dvorana i dječji vrtić, za koje su tek izrađeni projekti u 1970./1971. godini Za školsku sportsku dvoranu nije bilo financijskih sredstava pa se ponovno odgađa njezina gradnja. Jedna od velikih stvari za naše mjesto bilo je i izgradnja prvog dječjeg vrtića u Oroslavju koji je započeo s radom 20. ožujka 1972.g. . Te godine upisano je 40- tero djece. Tijekom šk. godine 1977./8. prvi puta uveden je prijevoz učenika na relaciji Slatina- Krušljevo Selo – Oroslavje. U školskoj godini 1981./1982.ponovno raste broj učenika pa je škola imala ukupno 676 učenika i ukupno 24 odjeljenja. Uspjelo se izmijeniti dotrajalu stolariju, prošireno je i asfaltirano rukometno igralište. U školskoj 1983./1984. godini upošljava se prvi stručni suradnik – pedagog. Na kraju šk. godine 1983./1984. uslijedilo je novo povećanje broja učenika pa je tako škola imala 744 učenika i 26 odjeljenja te jednog učenika nepolaznika. Zbog tih povećanja konstatira se kako i uvjeti rada „postaju nepovoljni“. U školu i vrtić sa kao novi energent uvodi plin. 24. svibnja 1984.g. svečano je otvoreno ispred škole poprsje Marka Čižmeka, posvećeno oroslavskom antifašisti stradalom tijekom 2.svjetskog rata, po kojem je škola tada nosila ime. U veljači 1987.g. u školi proveden kontrolni pregled Zavoda za prosvjetno-pedagošku službu grada Zagreba i zajednice općina Zagreb. Tim pregledom izvršen je, kako direktor Slukan bilježi, kompletan uvid u rad škole i učitelja. Istaknuto je da su, „ ocjene rada škole i nastavnika vrlo povoljne, a mnogi su savjetnici isticali da na takvu organizaciju i uspješan rad nisu nailazili u mnogim drugim sredinama.“ To je izvješće kasnije sa stručnim mišljenjem o radu škole pridodano Prijedlogu za dodjelu društvenog priznanja u povodu 125 obljetnice rada škole od 15. veljače 1987. Bilo je to do danas najviše Počela je izgradnje sportske dvorane početkom listopada 1977.g., a svečano otvorenje sportske dvorane uslijedilo je 28. prosinca 1978. U Krušljevom Selu je u proljeće i ljeto 1984. adaptirana školska zgrada, a dosadašnji stambeni prostor je iskorišten za proširenje školskog prostor te školsku kuhinju. priznanje što ga je naša škola dobila - Orden zasluga za narod sa srebrnom zvijezdom- povodom 125 godišnjice rada. To priznanje dodijeljeno je našoj školi 27. prosinca 1988.g. od strane predsjedništva SFRJ. U šk. godini 1987./1978. autobusni prijevoz učenika odvijao se na dvije relacije SlatinaKrušljevo Selo- Oroslavje i Pila – Strmec- Oroslavje. Nakon 18 godina rada nove škole javlja se potreba da se školska zgrada proširi i da se na njoj obnovi krovište. Direktor škole Ivan Slukan zabilježio je u spomenici škole i dvije velike prirodne katastrofe u našem kraju. Prva od njih bila je velika poplava koja je zbog obilnih kiša, u predvečerje i preko noći s 3./4. rujna 1989.g. zadesila naš kraj, a u kojoj su mnogi niži dijelovi našeg mjesta poplavljeni, dok škola nije, na sreću, imala nikakve štete. Druga se odnosi na snažan potres na sam dan početka nastave 3.rujna 1990.g.u šk. godini 1990./1991. nešto prije 13 sati, zbog kojeg su održana u poslijepodnevnoj smjeni svega 2 sata. Potres je oštetio dijelove svih školskih zgrada, a šteta je sanirana kasnije od namjenski dobivenih sredstava. Posljednjih 5 godina upravljanja Ivana Slukana školom bile su vrlo zahtjevne jer se tijekom 1990./1991. zbivaju važne društvene i političke promjene u SFRJ, koja se ubrzo i raspada kao država. Tako je direktor I. Slukan zapisao kako je na prvim višestranačkim izborima u svibnju 1990.g. pobijedila stranka HDZ-a „koja je imala najpotpuniji i najprihvatljiviji program“ pod vodstvom dr. Franje Tuđmana. Dan škole se po prvi puta proslavio 30. svibnja 1991. povodom Dana državnosti RH. Kako je situacija u zemlji sve teža, a padaju i prve žrtve, naši učenici i djelatnici se uključuju u sakupljanje dobrovoljnih novčanih priloga za obitelji ubijenih redarstvenika MUP-a te izbjeglica i prognanika koji su bili prisiljeni napustiti svoj dom. U školskoj godini 1991./1992. nastava je trebala početi 2. rujna, ali je zbog ratnih opasnosti započela tjedan dana kasnije, 9.rujna. Zbog čestih uzbuna bilo je više prekida nastave. U školu se primaju i prva djeca prognanici, njih 24 iz Hrvatske i 4 djece izbjeglica iz Bosne i Hercegovine. Kasnije se ukupan broj izbjeglih i prognanih učenika pridošlih u našu školu popeo na 51 učenika, koji su se ovdje školovali s kraćim ili dužim polaženjem škole. 1992. godine u potkrovlju škole je uređena učionica za glazbenu kulturu, a dotadašnja glazbena učionica preuređena je u informatičku. Posljednja šk. godina 1994./1995. u kojoj je upravljao školom I. Slukan, započela je u ozračju velikih napetosti i štrajka prosvjetnih djelatnika osnovnih i srednjih škola koji je počeo već prvi dan škole 5.rujna 1994. Štrajk je trajao sve do 14.rujna1994., kada je ponovno započela nastava. Posljednji zapisi ravnatelja škole, Ivana Slukana vezani su uz njegov odlazak u mirovinu. Djelatnici škole i ravnatelj Ivan Slukan oprostili su se uz prigodan domjenak i s velikom tortom u obliku naše škole na kojoj je pisalo „Veliko hvala!“ „Temeljem Rješenja o imenovanju ravnatelja od strane Ministarstva prosvjete i športa Republike Hrvatske s danom 1.rujna 1995. g. stupio je na dužnost ravnatelja škole Nikola Gredičak, nastavnik razredne nastave Ujedno je to bilo i vrijeme velikih promjena u zakonu o obrazovanju, uveden je HNOS, vrijeme je to i prosvjetarskih štrajkova, vanjskog nacionalnih vrednovanja učenika 4. i 8.r. i dr. Naše najznačajnije priznanje uređenju naše škole i njezinog okoliša svakako je „Flora 2000“ za kontinuirano uređenje okoliša te dobivanjem „Eko Oskara“ u lipnju 2001.g. u Vodicama za postignuća u zaštiti okoliša na području „Zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti 14.lipnja 2002.na završnoj školskoj svečanosti svečano proslavljena i 140. obljetnica naše škole. Posebno smo ponosni i na ustroj „posebnog razrednog odjela“, prvog u našoj Županiji, te upošljavanje novog stručnog suradnika, učitelja –defektologa koji je radio sa djecom. Posebni razredni odjel je počeo s radom 18. studenoga 2002.g. Tijekom šk. god. 2002/2003. započeo je još jedan nama posebno važan projekt, po kojem je naša škola također postala prepoznatljiva, pod nazivom „Rad s darovitim učenicima u razrednoj nastavi“. S vrmenom se u projekt „Rad s darovitim učenicima“ uključuje veći broj djece koja su na početku testirana i s kojima se onda nastavljao rad. 22.svibnja 2004.g. u oroslavskom Domu kulture održan je „Dan darovitih“ gdje smo prezentirali rad sa darovitim učenicima u okviru naše male skupine „Hrabri kreativci“. Dio dječjih radova i priloga naših kreativnih učenika kasnije je uključeno u priručnik s vježbama za poticanje kreativnog mišljenja „Možeš drugačije“, autorice Jasne Cvetković- Lay i Vida Pečjaka. Učenici uključeni u projekt „Hrabri kreativci“ u šk. godini 2004./2005. snimili su i film „Legenda o Veroniki Desinićkoj“ te gostovali u Splitu družeći se i surađujući sa učenicima OŠ Spinut u sklopu zajedničkog projekta „Moj zavičaj“ na daljinu. Svoje su uspjehe učenici uključeni u projekt kroz nekoliko školskih godina predstavili u zborniku darovitih učenika pod nazivom „Hrabri kreativci“, izdanom u lipnju 2008.g. Među važnim priznanjima naše škole je i ono vezano uz uspješno provođenje UNICEF-ovog programa Sedam koraka do sigurne škole u sklopu kampanje „Stop nasilju među djecom“, iz 2004.g. Bili smo tada među prvih 12 škola u Hrvatskoj koje su 22.prosinca 2004.u Europskom domu u Zagrebu u ime Ureda UNICEF-a dobile status „Škole bez nasilja“ čiji natpis i danas s ponosom stoji na ulazu u našu školu. Povodom Dana grada Oroslavja 15. kolovoza 2005.g. naša škola nagrađena je grbom Grada Oroslavja. Šk. godine 2006./2007. naši su informatičari ove godine osvojili 1.mjesto u natječaju informatičkog časopisa „Enter“ u uređivanju web stranica škole te su ponovno bili u novinama. Veliki uspjeh postigle su i naše članice školske ekipe Crvenog križa koje su pobijedile na državnom natjecanju u Umagu. Tako su postale prva ekipa iz Hrvatskog zagorja kojoj je to uspjelo. Tijekom šk. godine 2007./8. provedeno je eksperimentalno vrednovanje obrazovnih postignuća 4. i 8. razreda učenika osnovnih škola cijele Hrvatske od strane Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja. Isto je vrednovanje provedeno i u našoj školi te su naši učenici 4.r. vrednovani u Hrvatskom jeziku, Matematici, Prirodi i društvu, integraciji tih predmeta, te u poznavanu Engleskog i Njemačkog jezika, dok su učenici 8.r. vrednovani iz Fizike, Kemije, Biologije te njihove integracije, zatim Geografije, Povijesti i njihove integracije, te Hrvatskog, Engleskog i Njemačkog jezika. Rezultati vrednovanja su pokazali da su naši rezultati naših učenika prosječno viši u odnosu na županijski prosjek, a također u gotovo svim predmetima, osim Prirode i društva i Engleskog jezika u razrednoj nastavi, nešto viši od prosjeka u Hrvatskoj. Šk. godina 2008./2009. upisano je u našu školu 528 učenika, od toga 36 učenika je pohađalo PRO Krušljevo Selo. Zanimljiv je i podatak kako je ove godine samo jedan učenik upisao prvi razred u područnoj školi. Naša je škola u studenom 2008.g. u Šibeniku obnovila status „Škole bez nasilja“. Tijekom ravnateljskog mandata Nikole Gredičaka u školi su izlazila dva školska lista. Prvo je u školskoj godini 2000./2001. pokrenuto izdavanje školskog lista pod nazivom „Orka“. Taj školski list izlazio je nekoliko godina, a onda je 2007./2008.g. izašao u svom posljednjem broju nakon čega je ugašen. Ipak, naša škola nije mogla dugo bez školskog lista jer je već u školskoj godini 2008./2009.izašao prvi broj novoimenovanog školskog lista „Kad zvoni“ koji je bio vrlo suvremeno organiziran i sa brojnim novim rubrikama. Tijekom školske godine 2007./2008. naša je škola uključena u projekt energetske učinkovitosti koji uključuje sanaciju vanjske stolarije, djelomičnu sanaciju krovišta i uklanjanje salonitnih ploča te ugradnje termostatskih ventila, čime bi se smanjila potrošnja energije u našoj školi. Do kraja studenog 2008.g. izvršena je izmjena vanjske stolarije i ugrađeni su termostati na radijatorima škole, dok je sanacija krovišta i izmjena salonitnih ploča završen tek krajem 2009. godine Ravnatelj Gredičak otišao je s 31.kolovoza 2009.g. u zasluženu mirovinu, a za novog ravnatelja naše škole od strane Školskog odbora izabrana je 1.rujna 2009.g. i od strane ministarstva potvrđena, dotadašnja pedagoginja škole Sanja Šakoronja, dipl. pedagog i prof. sociologije. Učenički rad, pjesma „Put v školu“ postala je himna naše škole. Po prvi puta u našoj školi organiziran poseban vid nastave- tzv. „nastava u kući“. Od važnih radova na školi završena je zamjena solonitnog pokrova i azbestnog podgleda limenim pokrovom, a izrađen je i krov nad spojnim hodnikom prema dvorani. Na veliko veselje učenika, učitelja i ostalih djelatnika škole tijekom godine renovirane su školska knjižnica, dio hodnika i blagavaonica za učenike i učitelje. Tijekom godine donesen je i Etički kodeks naše škole te je održan prvi radni sastanak vezano uz unos podataka u novoustrojenu E- maticu. U veljači 2010.g. obilježili smo i jednu, za nas vrlo značajnu godišnjicu, 40 godina rada u ovoj školskoj zgradi. Našem lijepom okolišu škole pridonijelo je i uređenje platoa ispred škole koji smo uspjeli završiti donacijama, a financijsku potporu pružila nam je i Krapinsko- zagorska županija. Svečano otvorenje platoa bilo je vezano uz obilježavanje Dana škole, a koliko se svidjelo našim učenicima svjedoči i zapis na web stranici škole kako je „još jedan komadićak naše škole uljepšan“ pa je okoliš škole postao „livada iz sna“. Školska godina 2011./1912. za našu školu i ravnateljicu bila je puna radova i uređenja škole, njezinog unutarnjeg i vanjskog prostora, te okoliša škole: travnjaka,cvjetnjaka, parka i školske bare. I dalje nezadovoljni nedostatkom prostora i uvjetima rada kao i potrebama za proširenjem i preuređenjem u matičnoj školi i PRO Krušljevo Selo. Prema naputku Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa izrađeni su i prvi vremenici pisanih provjera, koji su objavljeni na web stranicama škole, a utvrđeni su elementi i kriteriji vrednovanja učenika za svaki predmet. Vrhunac školske godine 2011./2012. bio je obilježavanje 150 godina osnovnog školstva u Oroslavju s kojom smo se pripremali s posebnom radošću i entuzijazmom. Godišnjicu smo obilježili 18. 5. 2012. g. u Domu kulture u Oroslavju gdje smo brojne uzvanike, kroz prigodnu izložbu i crtice iz povijesti školstva, zajedno s našim učenicima podsjetili kako je to nekada bilo. U školskoj godini 2012./2013. sudjelovali smo u nekoliko međunarodnih istraživanja. Uvodi se kurikulum zdravstvenog odgoja. U potpunosti se mijenja rasvjeta u matičnoj i područnoj školi. Na zgadi područne škole Kušljevo Selo postavljena je plastična stolarija. Uvodimo automatsko zvono. Uvodi se i centralizirani obračun plaća, te je sukladno tome nabavljen računalni program. Informatizacija škole sve je obuhvatnija. Kod područna škole uređeno je parkiralište i ugibalište za školski autobus. Održavaju se humanitarne akcije i koncerti, a zapažena je bila i priredba uz obilježavanje Dana osoba s invaliditetom. Organizira se sve više terenske nastave, posjeta muzejima, kazalištima, izleti i ekskurzije.. Povodi se samovrednovanje rada. Brojna su predavanja i radionice za učitelje i roditelje. Zadruga organizira prodajne sajmove, a od zarade oprema svoj kabinet alatom i strojevima. Učenici i njihovi mentori sudeluju na natjecanjima i smotrama iz velikog broja predmeta. Uspjesi su zavidni i svake godine sudelujemo na nekoliko državnih natcanja. Osvajamo i brojne nagrade na literarnim i likovnim natječajima. U školskom natječaju – „Osmisli geslo, logo i himnu naše škole“ učenici naše škole prionuli su na zadatak da osmisle logo po kojem će naša škola biti prepoznatljiva. Od 2013. godine svake godine organizira se krajem školske godine svečani prijem za nagrađene učenike naše škole, njihove mentore i roditelje s Gradonačelnikom. 3.10.2014 obilježili smo 110 godina naše Područne škole u Krušljevom Selu. Škola se uključuje u projekte osiguranja besplatnih obroka za potrebite. Organiziraju se i zimske i proljetne radiionice za darovite učenike. 2015. godine ustrojen je produženi boravak u našoj školi. Rad produženog boravka i plaću učitelja u boravku sufinancira grad Oroslavje. 2016. je izvršena rekonstrukcija krovišta i zamjena pokrova na zgradi Područne škole. U matičnoj školi je izvršeno mrežno i strukturno kabliranje i postavljena WiFi mreža, što je preduvjet prelaska na E-imenik. Uključujemo se i u projekt Baltazar – osiguranje pomoćnika u nastavi. Redovito se vrši obuka neplivača. Uvodi se e-imenik. Škola se oprema informatičkom opremom. Svaki razredni odjel ima računalo, projketor i projekcijsko platno. 2017. naša škola postaje prva škola u Županiji u kojoj se provodi program mentalne aritmetike Aloha. Uključujemo se u rad skupine Futura za podršku darovitim učenicima na razini naše Županije. Škola je i dalje uključena u brojne projekte, samostalne, u suradnji s udrugama, te u nacionalna i međunarodna istraživanja. U svibnju 2017. proslavljena je obljetnica 155. godina Osnovne škole Oroslavje. Škola je povodom obljetnice posebnu Zahvalnicu Krapinsko-zagorske županije „za dugogodišnji i predani rad u razvoju obrazovanja kao jamstva uspjeha i napretka društva u cjelini“. 2017. godine škola se oprema prijenosnim računalima i drugom informatičkom opremom Kreće se u velike zahvate zamjene dotrajalog namještaja po učionicma, uređenje podova, soboslikarske radove i dr. S velikom radošću i zanimanjem dočekali smo i predstavljanje Monografije Osnovne škole Oroslavje, koje se održalo 15.5.2018. u Gradskoj knjižnici. Autorica je Andrijana Tomić, učiteljica povijesti u našoj školi, koja je višegodišnjim prikupljanjem materijala i tekstom prikazala razvoj Osnovne škole Oroslavje, kao i cjelokupnog školstva u Oroslavju. Od značajnijih projekata u kojima sudjelujemo posljednjih godina istaknuli bismo projekt „Baltazar“ i sudjelovanje na Festivalčiću, projekt „Jednako obrazovanje za sve“ - Udruga Feniks, pomoćnici u nastavi -Udruga invalida Bedekovčina, „Zalogajček“, "Čitajmo zajedno – čitajmo naglas: zaboravljene knjige", "Orbit daruje osmijeh", Sigurnost djece u prometu, „Zdrav za 5“, „Vježbaonica“, „Univerzalna sportska škola“, projekt „Ptiček“, „Poštujte naše znakove“. Slijede projekti Udruge mladih Feniks - „Mi smo mali, ali smo veliki“, Neos – info centar za mlade, Pomoć u učenju – instrukcije. Projekt "Vranyczanyjevo jezero kao mjesto zdravog i aktivnog života" i radionica „Zdrav i aktivan život“ s Udrugom mladih Feniks. U projektu „Lokalni volonterski centar Orkas“ održana je radionica "Mala abeceda volontiranja“, projekt Društva multiple skleroze iz Zaboka „Stani pod moj kišobran“. Projekt HZZJZ KZŽ „Trening životnih vještina“. S Udrugom Petrože u partnerstvu smo u projektu „A kaj štrumfaš?“. "Lokalni volonterski centar Orkas" koji financira Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku i naša škola partner na projektu "Biti volonter". Osnovna škola Oroslavje je u partnerstvu s Udrugom mladih Feniks započela uz poticaj Zaklade za poticanje partnerstva i razvoja civilnog društva projekt "Naš zagorski dišeći vrt" i radionice „Zdrava prehrana“. Projekt „Boje ljubavi“- osobe s Down sindromom u suradnji s Udrugom invalida Bedekovčina, „Školski medni dan“, „Pilot - projekt Biosigurnost i biozaštita“. Sudjelujemo u projektu „Grad Oroslavje – prijatelj djece“. Redovito sudjelujemo u natjecnjima i natječajima na lokalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini, kao i u organizaciji AZOO, međunarodnim natjecanjima iz informatike i računalnog razmišljanja Dabar i engleskog jezika Hypo. Prva smo kola u KZŽ koja je započela s programom mentalne aritmetike „Aloha Mental Arithmetic“ i rad s Abacusom. Pojedine učiteljice uključile su se u eTwinning zajednicu, pratile su edukacije Erasmus, uključile se i aktivno sudjelovale u eTwinning projektima, te je škola dobila naziv i priznanje kao eTwinning škola. Na školi imamo nekoliko učitelja mentora, savjetnika, a i učitelja nagrađenih na nacionalnoj razini. Natječaji i smotre na kojima sudjelujemo su brojni: "Čovjek čovjeku", “Kaj u riječi, pjesmi, slici i plesu” , „Dani kajkavske riječi - Zbor malih pjesnika“, „Sajam tradicije i običaja u sklopu Tjedna kajkavske kulture u Krapini“, “Moja prva knjiga“, „Mala nagrada Gjalski“, Smotra dječjeg kajkavskog pjesništva "Dragutin Domjanić", Natjecanje u čitanju naglas, Smotra Kajkavijada, „Čitanjem do zvijezda“, “Volim mlijeko”, „Cvijet u cvijeću“, "Čez Korizmu do Vuzma" , „Novigradsko proljeće“, Smotre učeničkih zadruga, 'Moja prva knjiga', „Mala ilirska škola Ivan Krizmanić“, natječaji za haiku (dodjeli nagrada nazočio je i veleposlanik iz Japana), međunarodni natječaj „Bogatstvo različitosti“, Sami smo osmislili i proveli Likovno literarni natječaj "Melitino proljeće" uz potporu Krapinsko-zagorske županije, Grada Oroslavja i brojnih donatora. Prigodnim aktivnostima tradicionalno se obilježava Dan osoba s invaliditetom. Uz podršku Krapinsko-zagorske županije, u našoj su školi redovito održavane zimske i proljetne radionice za darovite učenike. Redovito se obilježava Dan darovitih. Skupina nadarenih učenika „Hrabri kreativci“ provodi svoj program i projekte. Provodi se program obuke učenika neplivača. Škola sudjeluje u nacionalnim i međunarodnim istraživanjima i vanjskom vrednovanju. Veća ulaganja i opremanje škole usporeno je uslijed potrebe usmjeravanja financijskih sredstava za redovite, ali povećane materijalne troškove. Novi troškovi nastali su i uslijed epidemije COVID-a. Nastoji se redovito zanavljati informatička oprema, nabavljati novi namještaj, didaktička sredstva i pomagala, opremati knjižnicu lektirnim naslovima i dr. Podaci o broju učenika i razrednih odjela u razdoblju od 1963. do 2021: Šk. godina Ukupan broj učenika Ukupan broj odjeljenja 1963./1964. 794 21 1964./1965. 801 22 1965./1966. 813 23 1966./1967. 799 23 1967. /1968. 773 23 1968./1969. 745 23 1969./1970. 745 22 1970./1971. 704 22 1971./1972. 673 1972./1973. 649 22 1973./1974. 593 22 1974./1975. 590 22 1975./1976. 595 21 1976./1977. 573 20 1977./1978. 578 19 1978./1979. 566 19 1979./1980. 608 21 1980./1981. 621 22 1981./1982. 676 24 1982./1983. 707 25 1983./1984. 744 26 1984./1985. 761 27 1985./1986. 770 27 1986./1987. 795 28 1987./1988. 768 27 1988./1989. 761 28 1989./1990. 735 27 1990./1991. 727 27 1991./1992. 720 26 1992./1993. 698 25 1993./1994. 661 25 1994./1995. 618 23 1995./1996. 597 24 1996./1997. 571 23 1997./1998. 558 23 1998./1999. 528 23 1999./2000. 510 24 2000./2001. 496 24 2001./2002. 491 24 2002./2003. 488 23 2003./2004. 476 23 2004./2005. 490 24 2005./2006. 496 24 2006./2007. 524 26 2007./2008. 540 28 2008./2009. 528 27 2009./2010. 566 26 2010./2011. 505 25 2011./2012. 501 25 2012./2013. 505 25 2013./2014. 483 24 2014./2015. 478 25 2015./2016. 460 24 2016./2017. 470 25 2017./2018. 477 25 2018./2019. 468 24 2019./2020. 444 23 2020./2021. 442 23 2021./2022. 436 23 Od školske godine 1995./1996. bira se najbolji učenik škole. Slijedi popis učenika koji su zaslužili titulu „Najbolji učenik škole“ u razdoblju od 1995. do 2021. Školska godina Ime i prezime učenika 1995./1996. Tomislav Dolenec 1996./1997. Julija Jagić 1997./1998. Marko Drobec 1998./1999. Marko Ivanović 1999./2000. Martina Japec 2000./2001. Vinko Bedek 2001./2002. Ivan Jurina, Jurica Knezić i Ljudevit Habjanec 2002./2003. Roberta Gredičak 2003./2004. Mario Šimudvarac 2004./2005. Ana Deak 2005./2006. Iva Ralica 2006./2007. Mateja Mirt 2007./2008. Domagoj Čičko 2008./2009. Tomislav Knezić 2009./2010. Karlo Gmaz 2010./2011. Valerija Mihovljanec 2011./2012. Lucija Lukažinec 2012./2013. Margareta Sinković 2013./2014. Dora Kurečić 2014./2015. Karlo Vučilovski 2015./2016. Ana Beg 2016./2017. Leonarda Sirovec 2017./2018. Karlo Šipek 2018./2019. Roko Knezić 2019./2020. Jana Šalec 2020./2021. Katja Skušić Popis upravitelja/ravnatelja škole od 1862. do 2021. Franjo Korbar 15. siječnja 1862. - proljeće 1887. Augusta Zaplel (zamjenska “učiteljka”) Božić 1886. - kolovoz 1887. Janko Hanžek 25. rujna 1887. - ožujak 1891. Stanko Ožanić ožujak 1891. - 16. listopada 1892. Vatroslav Bohorčić 16. listopada 1892. - 31. ožujka 1893. Josip Hochmayer 4. svibnja 1893. - 20. rujna 1894. Anton Blašković 20. rujna 1894. - 31. kolovoza 1908. Zlata Todorović (zamjenska učiteljica) 11. travnja 1907. - 31. kolovoza 1907. Dragutin Beer 8. rujna 1908. - 25. srpnja 1909. Rudolf Borovčak 25. srpnja 1909. - 27. listopada 1926. Vera Plašćar (zamjenska učiteljica) 26. srpnja 1914. - 13. lipnja 1919. Stanislav Magdić 27. listopada 1926. - 13. kolovoza 1927. Ivo Stuparić 13. kolovoza 1927. - 7. lipnja 1932. Andrija Vučak 30. rujna 1932. - 20. veljače 1938. Mirjana Milanović (privremeno upravlja školom) 20. veljače 1938. - 14. rujna 1938 Ivan Žabčić 14. rujna 1938. - 30. rujna 1949. Julijana Orešković 30. kolovoza 1949. - kolovoz 1950. Ivanka Mirt, Emil Tomičić (u zamjenu) šk.godina 1950./1951. Božidar Franjević rujan 1951. - 15. listopada 1963. Ivan Slukan 15. listopada 1963. - 13. kolovoza 1995. Radmila Paleček (obavljala dužnost ravnatelja kao zamjena I.Slukana) 5. studenoga 1984. - 20. travnja 1985. Nikola Gredičak 1. rujna 1995. - 31. kolovoza 2009. Sanja Šakoronja od 1. rujna 2009.




preskoči na navigaciju